Sokolovići

Period XVI vijeka u ruđanskom kraju obilježila je porodica Sokolović, koja potiče iz istoimenog sela Sokolovići udaljenog 4 km od Rudog, sa desne strane regionalnog puta koji od Rudog vodi ka Sarajevu.

Tri ličnosti vezuju se za ovo područje:
1. Mehmed Sokolović, visoki činovnik i veliki vezir Osmanskog carstva 1565 – 1579;
2. Mustafa Sokolović, bosanski sandžak-beg i budimski begler-beg osnivač kasabe Rudo 1555. godine;
3. Makarije Sokolović, srpski patrijarh obnovljene Pećke patrijaršije (1557 -1571).

Za Mustafu Sokolovića pretpostavlja se da je sinovac velikog vezira Mehmeda, a za Makarija nas tradicija uvjerava da je brat, a istorijski izvori da je njegov najbliži srodnik.

Mehmed paša Sokolović

Porodica iz koje je poticao pripadala je redu sitnog seoskog plemstva a po vjeroispovjesti bili su pravoslavni hrišćani. Otac mu se zvao Dimitrije, a majčino ime nije poznato. Dječaku su na krštenju dali ime Bajo. Po srpskom predanju Dimitrije je imao još tri, a po turskim piscima još dva sina i jednu kćer. Pored Dimitrija, kao što svjedoči turski izvor, u istom selu je živio i njegov brat, sa četiri sina i dvije kćeri. Najbližih rođaka imao je i u obližnjem selu Ravancima. Zanimljiva je priča o samom rođenju malog Baja koja se prepričava sa koljena na koljeno.
Dok je još sina nosila pod pojasom, Bajova majka je, priča predanje, uoči Božića usnila san "da joj je nikao bor iz utrobe, na granama svijet natrilio". Kad je to ispričala svekru, koji je, prema običaju, svim ukućanima trebalo da protumači snoviđenja u toj noći, starac je snahu dobro pogledao i rekao joj: "Daj, Bože, da bude srećno, moja snaho, ali mučno da ti rodiš zemlji gospodara".
Bajo je učio knjigu u Mileševi, gdje je njegov stric (prema mletačkom predanju) ili ujak (prema turskim svedocima) bio kaluđer. Kako je imao braće, dječak je vjerovatno bio najmijenjen kaluđerskom pozivu. U manastiru je prvo bio ćak, a kad je izučio knjigu bio je pojac (odgovarao je za vrijeme službe u crkvi) i kako je sam govorio mletačkom ambasadoru sa osamnaest godina bio je od pjevnice odveden u janjičare. Osmanlije nisu janjičare kupili slučajno već su birali sitno plemstvo i učene ljude koji su se isticali znanjem i umijećem.
U vrijeme sultana Sulejmana izvjesni Ješildže Mehmed-beg dobio je zadatak da kupi janjičare po Bosni. Tako je dospio i u Sokoloviće. Ne zna se pouzdano da li se mladi Bajo slučajno zatekao kod kuće ili je beg doznavši kakvog sina ima Dimitrije poslao da mladića dovedu iz manastira Mileševo. Porodica se ljuto opirala tome, čak su molili i kaluđera (ujaka-strica Bajovog) da da otkup u zlatu za Baja, ali ništa nije pomoglo. Mladić je sa još četrdesetak dječaka odveden u Jedrene (nekadašnju prestonicu) gdje se nalazio sultan Sulejman.
Preobraćen u Mehmeda, Sokolović je svoje prvo vaspitanje dobio u jedrenskom carskom saraju (dvoru).
U šest vijekova dugoj istoriji Osmanske carevine, za vrijeme trideset i šest sultana, izmijenjalo se na vlasti ukupno 210 velikih vezira. Međutim, turski istoričari se slažu da samo jedan od njih zaslužuje epitet najvećeg. To je Mehmed-paša Sokolović, porijeklom Srbin iz Bosne, iz Sokolovića kod Rudog.
Veliki vezir Mehmed paša Sokolović

LEGENDA O RODNOJ KUĆI MEHMED PAŠE SOKOLOVIĆA

Na Ravancima postoji i još živi legenda o rodnoj kući Radojice koji je kasnije postao Mehmed-paša Sokolović.
Iz zidina kuće u kojoj se Radojica rodio izrastao je veliki glog, ogromno stablo kakvog nema u okolini. Ovaj grm ne smije niko da posiječe. Legenda kaže da je u davna vremena jedan od predaka današnjih Kiridžića posjekao taj grb pa su mu se dvadeset godina ruke tresle.
Ni vodu, koja siječe kao grom, ne smije niko da potkopa, jer bi su se moglo isto desiti. Po legendi, na toj vodi majka je Radojicu kupala pa otuda vjerovanje da se voda ne smije mutiti niti potkopavati.

Makarije Sokolović

Makarije Sokolović je bio prvi patrijarh Srpske pravoslavne crkve kada je ona obnovljena kao Pećka patrijaršija 1557. godine. Sa trona se povukao 1571., a umro 1574. godine. Prostor patrijaršije obuhvatao je pored zemalja cara Dušana i Uroša Nemanjića, još i područja Bačke, Banata, Baranje, Srema, Slavonije, Bosanske Krajine, bosne, Like, Krbave i Dalmacije i imao je više od četrdeset eparhija.
Pećka patrijaršija funkcionisala je do 1766. kada je ponovo ukinuta i taj prostor potčinjen Carigradskoj patrijaršiji. Patrijarh Makarije je od sultana dobio sve povlastice koje je imao carigradski patrijarh: upravljanje crkvenom imovinom, naplaćivanje crkvenih dažbina, nasleđivanje imovine onih koji su umrli bez naslednika, potvrđivanje pravila svih esnafskih organizacija, suđenje u bračnim sporovima i predmetima krivične prirode.
Za vrijeme patrijarha Makarija obnovljeni su manastiri Banja kod Priboja, Gračanica, Studenica, Pećka patrijaršija, Budisavci na Kosovu. U manastirima je oživela ikonopisačka, alatarska i prepisivačka djelatnost. Umjetnost, književnost i cijelokupna srpska kultura doživljavaju tada svojevrsnu renesansu.
Zbog bolesti povukao se sa trona 1571. predajući patrijaršijski tron svom sinovcu Antoniju Sokoloviću. Umro je 1574. godine. Srpska pravoslavna crkva ga proslavlja kao svetitelja 30. avgusta po julijanskom tj. 12. septembra po gregorijanskom kalendaru.
Prema predanju otac Mehmed paše Sokolovića primio je muslimansku vjeru, dok je majka ostala u pravoslavnoj. Iz tog razloga Bajo Sokolović je izgradio i posvetio džamiju ocu, a nedaleko od nje, na lokalitetu koji se i danas zove Crkvine, majci je izgradio crkvu.